Dnevnik učinka i normiranje na osnovu dosadašnjeg iskustva
Male
proizvodnje i zanatske radnje retko mere normu štopericom. Pri odredjivanju
cene rada koriste se stečenim iskustvom. Kako?
Ova
radnica može danas da uradi toliko i toliko džepova, ona može toliko da porubi,
ova ovoliko da sastavi itd. Dobićemo grubu sliku koliko dana nam je potrebno za
odredjeni artikal. Ovaj način je nekakva preteča normiranja po norma času. Na
ovaj način lako je utvrditi nekakve grube normative na osnovu kojih kasnije
možemo da znamo koji radnik je podbacio a koji je prebacio dnevni normativ i na
osnovu toga je moguće obračunati nečiji učinak.
Mnogi
smatraju da je ovakav način razmišljanja suviše staromodan i ne primenjiv u
industrijskoj proizvodnji odeće. Možda i jeste tako ali ne u potpunosti.
Dnevnik
učinka je nešto što mnoge velike proizvodnje koriste. Kada se malo bolje
razmisli, današnja metoda se i ne razlikuje mnogo od gore pomenutug zanatlije.
U stvari, dnevnik predstavlja pisani format veštine radnika pojedinačno.
Primera radi: imamo pet radnika na overlok mašini (endlerica) i svi rade isti
posao. Svih pet će raditi različitom brzinom i svih pet će dati različiti broj
komada po jednici vremena (minut, sat ili radni dan) odnosno, svih pet će imati
različito ispunjene norme. Brigadir, odnosno šef linije uredno vodi dnevnik sa
opisom operacije i brojem uradjenih komada za svakog radnika pojedinačno.
Princip dnevnika je uvek isti, a nijanse po kojima se razlikuju od firme do
firme su te da se negde upisuju komadi, negde procenat ispunjenja norme a negde
i bodovi po kojima se radnik obračunava.
Čemu nam služi dnevnik učinka?
Dnevnik učinka je jako zgodan kada je raspored radnika u pitanju. Za kratko vreme
možemo da vidimo na kojim je sve operacijama radnik radio i kakav je učinak
imao. Sa takvim informacijama je znatno lakše rasporediti radnika na mesto od
koga će on imati najviše koristi, a i sam proces proizvodnje.
Primer: potrebna je ispomoć operaciji
gde trenutni radnik daje 100% ispunjenja norme. Trenutni radnik daje 100 komada
a trebalo bi 150 komada kako se ne bi stvorilo usko grlo na liniji. (broj
komada je namerno stavljen tako da bi primer bio što lakši za sagledavanje)
Rešenje:
1.
Pogledaćemo u dnevnik učinka i pronaći radnika koji na toj operaciji
daje 50% učinka i poslati ga u ispomoć.
2.
Pogledaćemo u dnevnik učinka i pronaći dva radnika koji na toj operaciji
daju po 70-80% učinka i rasporediti ih umesto onog jednog.
3.
Pogledaćemo u dnevnik učinka i pronaći radnika koji na toj operaciji
daje 150% učinka. Mada se ovaj slučaj graniči sa naučnom fantastikom, moguć
je...
Kao što smo do sada videli, uz
dnevnik se lako nalazi odgovarajući radnik za odgovorajuće radno mesto. Ne
dolaskom na posao jednog radnika u liniji od 50 ljudi, za par minuta nalazimo
odgovarajućeg radnika za odgovarajuću operaciju a da se pri tome ne pitamo da
li je taj radnik do sada radio takvu operaciju i da kakvo mu je ispunjenje
norme tu.
Dnevnik ne mora da bude
isključivo rezervisan za ljudstvo, odlično služi i kod mašinskog parka.
Poluautomati i automati imaju svoje radne brzine i lako nam je da na osnovu
predhodnih artikala odredimo koliko nam je minuta potrebno za vez odredjenog
motiva sa odredjenim brojem uboda ili vreme pletenja šala ili rukavice.
Primer:
Kružna
mašina finoće 2 daje 18 metara pletenog creva za radno vreme od 8 sati. Za
jednu kapu nam je potrebno 80 centimetara sirove pletenine.
Ovakvi
podatci su nam sasvim dovoljni da utvrdimo dnevni kapacitet i isplaniramo dalji
tok proizvodnje u odnosu na zadate rokove.
Da
li ste zanatlija koji raste ili ste tekstilni inžinjer u već velikoj
proizvodnji, ohrabrujem vas da napravite svoj dnevnik učinka. Za sva pitanja, postoje
„komentari“ ispod teksta.
Slika: dnevnik učinka
Slika predstavlja mali primer gde su obeležena imena radnika i njihov učinak u procentima na odredjenim operacijama. Podrazumeva se da je ovo samo mali deo bez svih operacija i radnika koji su radili na konkretnom artiklu ali se odlično vidi forma koju na dalje samo treba popuniti.
Коментари
Постави коментар